Čakovečki mlinovi rade i djeluju od 1893. godine. Tada je potpisan ugovor između trgovišnog poglavarstva Čakovca i Ljudevita Molnara za dodjelu parcele na kojoj će se graditi mlin i električna centrala. Oba objekta s radom počinju 1. listopada iste godine i time Čakovec prije Zagreba, postaje treći grad u Hrvatskoj s javnom električnom rasvjetom.
Nakon drugog svjetskog rata poduzeće se razvija modernizirajući proizvodnju, okrupnjava pripajanjem i kupnjom različitih proizvodnih pogona prehrambene industrije na području Međimurja i Hrvatskog Zagorja. Sjedište je u Čakovcu, ali proizvodnja se odvija i u Donjem Kraljevcu, Oroslavju i Konjščini. 1992 godine poduzeće se transformira u dioničko društvo, te ga otkupljuju zaposleni i umirovljenici.